Nikšićka jesen

                                                            Nikšićka jesen

 

Palanka

Površnost

Provincijalizam

Podobnost

Potonuće

 

Ovih dana Crna Gora slika je svega navedenog. Možda se posebno u ovim jesenjim danima navedeni atributi mogu vezati za naš rodni grad. Krenimo redom.

 

Palanka. Nesloboda, zatvorenost, učmalost, gušenje energije (iako je sjedište EPCG ovdje, možda ne za dugo), sve je to slika ovovremenog Nikšića, koji se maltene ni po čemu ne može nazvati savremenim gradom, iako je on nekada to bio u onoj staroj nam državi.

Površnost. Kao standard koji se forsira među poslušnicima, koji se izgleda jedino rađaju u ovoj sušnoj godini. Potpuno suprotno profesionalizmu, bez kojeg nema evropske Crne Gore, o kojoj ovih dana pričaju sve sami “Evropljani”, koji Evropu niti poznaju niti razumiju. Odavno Englezi kažu “Seeing is Believing” (vidjeti znači vjerovati), tako da će mnogi jednog lijepog dana kada vide Evropu shvatiti koliko se ona razlikuje u svakom pogledu od one kakvu je žele predstaviti naše glavešine.

Provincijalizam. Zatvoreni um. Gomile političkih zombija koji smatraju da Vođa treba da misli umjesto njih. Budućnost svoju i svoje djece prepuštaju prosječnim ili često ispodprosječnim tumačima Vođine ideologije, jer oni nemaju svoju ideologiju, ljubiti Vođu je cilj, kojoj ne treba idejna osnova. Tužno je da veliki broj baka, deka i ostalih staraca u duši (što je mnogo teže od biološke starosti) danas, kada smo debelo zagazili u XXI vijek, o ulozi Vođe u društvu ima isti ili sličan stav kao u doba Kralja, mog dragog imenjaka.

Podobnost. Možda to ne treba posebno elaborirati. Čujem ovih dana mnogi očevi i majke su na muci u Crnoj Gori. Misle da trebaju zbog svoje djece da unovče njihovu budućnost raznim sitnim ili manje sitnim povlasticama. Kakva zabluda! Zbog svoje podobnosti rizikuju budućnost svoje djece. Svakako da roditelj polaže prava na svoju djecu, ali nije i ne smije biti vlasnik njihove budućnosti.

Potonuće. Režirano u Nikšiću. Prava slika potonuća. Nekada grad u koji se dolazilo, koji je imao najviše industrijskih radnika u Crnoj Gori, jedan od privrednih centara SFRJ, a sada grad u koji se samo povremeno dolazi zbog dragih ljudi. Grad koji lagano, ali sigurno tone, ukoliko se ne dese brze promjene. Promjene u glavama Nikšićana prije svega, kako bi shvatili da je njihova budućnost u njihovim rukama.

 

Nakon sažete eleboracije ovih nikšićkih (i ne samo nikšićkih) 5 P, što mi na određeni način i priliči kao univerzitetskom predavaču međunarodnog marketinga, mogu u stilu ove drage mi nauke reći šta nam je činiti. Plan, promjene, progres, prosperitet, proljeće. Sloboda proljeća umjesto neslobode sumorne nikšićke jeseni.

 

Čuvajte slobodu i pametno je birajte!

 

 

dr Nikola Perović, Nikšić, predavač međunarodnog marketinga, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA

 

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s