Reafirmacija čojstva

Da li je u našoj Crnoj Gori potrebna novouspostava čojstva? Šta je uopšte čojstvo u savremenom dobu? Krenimo redom, prvo šta je tradicionalno značilo čojstvo i kakve je pozitivne posljedice imalo u našoj zemlji, a potom kakvo je stanje na tom polju i da li su moguća unapređenja. Moja omiljena logika čojstva počinje od Marka Miljanova i glasi “Junak čojku konja vodi”. Dakle, autor je mnogo više cijenio čojstvo od junaštva. Po njemu je “junaštvo čuvati sebe od drugih, a čojstvo čuvati druge od sebe”. U našoj zemlji cijenilo se poštenje i ljudskovina, a Crnogorke i Crnogorci su najčešće u staroj Jugoslaviji, a i šire, bili poznati kao ljudi od riječi, jer “volovi se vezuju za rogove, a ljudi za riječ”.  Vjekovima su posebno bili cijenjeni oni koji su čuvali druge, zato je uloga jataka bila neizrecivo važna u istoriji Crne Gore. Posebno su bili po čuvenju znani “graničari” poput plemena Banjani…Da nije bilo njih, ne bi bilo ni Vučjeg Dola ni nevjerovatne pobjede patriota nad osvajačima. No, da li je zaista i u našoj tradiciji iskrena riječ bila cijenjena? Vjerovatno nije uvijek, jer da jeste, zašto je upravo ovaj veliki vojvoda Marko iz Kuča morao da trajno napusti svoju Crnu Goru zbog sukoba sa tadašnjim poglavarem naše zemlje, velikim kraljem Nikolom Prvim?

 

U današnjem vremenu najbliži pojmu čojstva jeste pojam humanosti ili jos preciznije poštovanje ljudskih prava. Da li u zemlji u kojoj se gomila siromaštvo, a vrijeme troši na gluposti i jadosti reality emisija; zemlji u kojoj se stari i nemoćni istjeruju na ulicu, a licima sa posebnim potrebama se te potrebe ne obezbjedjuju u dovoljnoj mjeri; zemlji u kojoj se kamenjem gadjaju manjinske grupe zato sto brane svoja ustavom zagarantovana prava; zemlji u kojoj se zaštita životne sredine prepušta bahatoj i često neinteligentnoj lokalnoj administraciji, a engleski penzioneri koji čuvaju opet ustavom zagarantovana prava bivaju pozivani da odsluže zakonom neutemeljenu zatvorsku kaznu; da li u takvoj zemlji možemo biti zadovoljni stepenom čojstva? Definitivno, možemo konstatovati da je ova suštinska komponenta crnogorskog bitstva pala na najniže grane… Stoga, unapređenja su neophodna na svakom planu, od ličnog, preko porodičnog, užeg i šireg okruženja, do države. Ovi procesi unapređenja nijesu međusobno isključivi, već paralelni. Povezivati se sa regionom i svijetom, upoznavati kulture kroz putovanja i knjige, cijeniti različitosti, probati i slušati, jesu neophodni elementi unapređenja čojstva na svim poljima. Ne suditi prema spoljašnjem, već prema unutrašnjem, ne razdvajati ljude nipočemu osim po njihovim individualnim karakteristikama licnosti, jedini je recept da razlučimo dobro od lošeg. Uloga civilnog sektora je jako važna, jer je neosporno da je upravo nevladin sektor taj koji se u najvećoj mjeri angažovao na zaštiti i unapređenju poštovanja ljudskih prava. No, to nije dovoljno. Svi moramo da nosimo “svoj krst”.

 

Razmislite kakvu zemlju ostavljate potomcima! Na ukrajinskom jeziku “živjeli” se kaze “budmo”. U duhu slovenskih jezika, ovaj pojam “živjeli” preformulisao bih u “budimo ljudi”!

 

Dr Nikola Perović, Brandeis Un. MBA, privrednik, predavač na Univerzitetu Donja Gorica i predsjednik savjeta Ekološkog pokreta “Ozon

This entry was posted in Uncategorized. Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s