Nikšićka jesen

                                                            Nikšićka jesen

 

Palanka

Površnost

Provincijalizam

Podobnost

Potonuće

 

Ovih dana Crna Gora slika je svega navedenog. Možda se posebno u ovim jesenjim danima navedeni atributi mogu vezati za naš rodni grad. Krenimo redom.

 

Palanka. Nesloboda, zatvorenost, učmalost, gušenje energije (iako je sjedište EPCG ovdje, možda ne za dugo), sve je to slika ovovremenog Nikšića, koji se maltene ni po čemu ne može nazvati savremenim gradom, iako je on nekada to bio u onoj staroj nam državi.

Površnost. Kao standard koji se forsira među poslušnicima, koji se izgleda jedino rađaju u ovoj sušnoj godini. Potpuno suprotno profesionalizmu, bez kojeg nema evropske Crne Gore, o kojoj ovih dana pričaju sve sami “Evropljani”, koji Evropu niti poznaju niti razumiju. Odavno Englezi kažu “Seeing is Believing” (vidjeti znači vjerovati), tako da će mnogi jednog lijepog dana kada vide Evropu shvatiti koliko se ona razlikuje u svakom pogledu od one kakvu je žele predstaviti naše glavešine.

Provincijalizam. Zatvoreni um. Gomile političkih zombija koji smatraju da Vođa treba da misli umjesto njih. Budućnost svoju i svoje djece prepuštaju prosječnim ili često ispodprosječnim tumačima Vođine ideologije, jer oni nemaju svoju ideologiju, ljubiti Vođu je cilj, kojoj ne treba idejna osnova. Tužno je da veliki broj baka, deka i ostalih staraca u duši (što je mnogo teže od biološke starosti) danas, kada smo debelo zagazili u XXI vijek, o ulozi Vođe u društvu ima isti ili sličan stav kao u doba Kralja, mog dragog imenjaka.

Podobnost. Možda to ne treba posebno elaborirati. Čujem ovih dana mnogi očevi i majke su na muci u Crnoj Gori. Misle da trebaju zbog svoje djece da unovče njihovu budućnost raznim sitnim ili manje sitnim povlasticama. Kakva zabluda! Zbog svoje podobnosti rizikuju budućnost svoje djece. Svakako da roditelj polaže prava na svoju djecu, ali nije i ne smije biti vlasnik njihove budućnosti.

Potonuće. Režirano u Nikšiću. Prava slika potonuća. Nekada grad u koji se dolazilo, koji je imao najviše industrijskih radnika u Crnoj Gori, jedan od privrednih centara SFRJ, a sada grad u koji se samo povremeno dolazi zbog dragih ljudi. Grad koji lagano, ali sigurno tone, ukoliko se ne dese brze promjene. Promjene u glavama Nikšićana prije svega, kako bi shvatili da je njihova budućnost u njihovim rukama.

 

Nakon sažete eleboracije ovih nikšićkih (i ne samo nikšićkih) 5 P, što mi na određeni način i priliči kao univerzitetskom predavaču međunarodnog marketinga, mogu u stilu ove drage mi nauke reći šta nam je činiti. Plan, promjene, progres, prosperitet, proljeće. Sloboda proljeća umjesto neslobode sumorne nikšićke jeseni.

 

Čuvajte slobodu i pametno je birajte!

 

 

dr Nikola Perović, Nikšić, predavač međunarodnog marketinga, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Preduzetništvom protiv siromaštva

                         Preduzetništvom protiv siromaštva

 

Crna Gora nije preduzetničko društvo. Voljeli bismo da je, ali nije! Ovdje se većina ujedini da Vas opovrgnu od bilo koje ideje, a samo manjina Vam daje podršku. Čak i kada je najbolja ideja u pitanju ili čak kada i pristojan biznis plan potvrđuje da Vaša ideja ima više poslovnih šansi nego opasnosti, više prednosti nego slabosti. Umjesto da jačamo prednosti bilo koje ideje, mi smo kao društvo fokusirani isključivo na slabosti. “Ma nemoj”, “ma ipak je to van nas”, “ma mi smo mali”, samo su neki od odgovora kojim Vas naše društvo odvlači od poslovnih ideja, dok većina kritizera sjedi udobno u kafićima, kladi se, i “uživa” sa svojih dva eura kojim raspolažu dnevno…Ne želim više da Vas pesimiziram, ali se nadam da ste sada shvatili moj stav iz prve rečenice. Dakle, sada kada smo apsolvirali da ima puno prostora za unapređenje, zapitajmo se šta u jednom društvo dominantno utiče na kreiranje bilo kakvih promjena. KULTURA. Ili konkretno u našem slučaju-PREDUZETNIČKA KULTURA. Kako je formirati? Evo nekih prijedloga:

 

  1. Uvesti preduzetništvo kao obavezan predmet u osnovnim i srednjim školama (makar u gimnazijama i ekonomskim školama). Na ovaj način će se buduće generacije učiti da cijene promjene, a ne da budu žrtve bezargumentovanog kritiziranja svega i svakoga.

 

  1. Kreirati biznis inkubatore u aspolutno svim opštinama naše Crne Gore. Aposlotno svim, bez izuzetaka, čak i na sjeveru! (čitaj: posebno na sjeveru). Zadužiti predstavnika vlade da bude koordinator formiranja biznis inkubatora.

 

  1. Ustanoviti kampove za mlade preduzetnike. Zadužiti Ministarstvo ekonomije i Ministarstvo rada i socijalnog staranja da koordiniraju. U kampovima će se mladi učiti kroz zabavu da shvate da bez promjena nema ni budućnosti ni razvoja.

 

  1. Uvesti redovnu praksu da kompanije, bez obzira na veličinu, nagrađuju finansijski sve zaposlene koji su inovatori i preduzetnici. Svima treba omogućiti da predlažu, ali i da učestvuju u realizaciji sopstvenih najboljih ideja. Svi moraju u današnjim kompanijama da mjere i razumiju svoj doprinos!

 

  1. Ustanoviti državnu nagradu za preduzetništvo. Bez podcjenjivanja, ali našoj ekonomiji takve nagrade su važnije od svih drugih. Istina da su i do sada slične nagrade postojale, ali nijesu ih uglavnom dobijali preduzetnici već birokrate i partijski vojnici. Takva praksa nije biznis stimulacija. Upravo suprotno.

 

Preduzetništvo treba ohrabrivati na svim nivoima. Na mikro nivou, tj. u svim privrednim i vanprivrednim organizacijama, lokalnim zajednicama, NVO sektoru, ali i na nivou države, tj.makronivou (naše mikrodržave). U svim oblicima ljudskog povezivanja postoje preduzetnici, jer svi koji unapređuju i usavršavaju suštinski jesu preduzetnici. Svi koji žele promjene na bolje jesu pioniri preduzetničke kulture. Socijalno preduzetništvo, kao oblik društva ili države koja teži sopstvenoj transformaciji na bolje, jeste budućnost održivog razvoja. Čim prije to prepoznamo tim prije ćemo podučiti naše stanovnike kako se sopstvenim snagama boriti protiv siromaštva. Jer, kako reče stara poslovica-Ne daruj mi ribu, već me nauči da pecam!

 

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration, Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Individualizam

                                               Individualizam 

 

 

Individualizam je osjećaj odgovornosti.Sopstvene prije svega. Indivudualna 

odgovornost je najpošteniji čin jedne individue. Ona je suprotna prevaljivanju svoje 

odgovornosti na druge, suprotna je kreaciji kolektivne odgovornosti za sopstvene 

greške. 

Zapitajmo se kako ovaj fenomen funkcioniše u crnogorskoj zbilji. Da li su naši 

političari, rukovodioci, političari na privremenim zadacima u privredi, Crnogorci po 

zanimanju, samozvane patriote koje se svojski trude da ne plaćaju porez, i ostali 

likovi našeg okruženja, svjesni sopstvene odgovornosti. Presudite sami, jer da zaista 

jesu onda ne bi tražili da sunovrat sopstvenih grešaka prevaljuju na one koji zaista 

nijesu krivi (ako izuzmeno odgovornost naroda za rezultat izbora jer su naivno 

vjerovali i prepustili da strah vlada njima).  

Ovih dana imamo puno govora o tome kako treba smanjiti davanja i primanja ovom i 

onom, ali bez eleboracije o strukturi tih redukcija, suština jeste da se traži kolektivna 

odgovornost za greške u mnogim odlukama koje nijesu bile kolektivne. Dakle, kada 

odlučujemo, onda se “moje” mišljenje ne uvažava, ali kada udarimo u stijenu, onda 

hajde da zajedno podijelimo “moju” platu. Hm, čudna logika, ili još bolje odsustvo 

svake logike. Umjesto da se pojedinci vrijednuju upravo srazmjerno njihovim 

doprinosima, od državnih činovnika (i ne samo od njih) se traži da jednako dobijaju. I 

još se dodaje da treba da budemo solidarni. Zašto nijesmo bili solidarni kada su se 

donosile loše odluke, zašto nijesmo bili solidarni kada su nevladine organizacije 

upozoravale na sijaset problema koji će se nužno javiti ako se donesu odluke kakve su 

se donosile…Hiljadu zašto, ali nema ni jednog racionalnog zato. Individualizam jeste 

stanje zrelosti, političke, socijalne, humane. Da li je zrelo tražiti od svoje djece da 

gladuju zato što ste prokockali njihovu koru hleba? Da li su to dobri očevi i majke 

nacije?  

Razmislimo kako će prevaljivanje individualnih grešaka na kolektiv uticati na 

preduzetništvo i odliv mladih talenata. Da li će uticati pozitivno ili negativno? Da li je 

pozitivno kada mladom i sposobnom koji je zaslužio da bude nagrađen umjesto 

nagrade kažete da bude solidaran zato što je neko stariji suviše trošio njegove pare? 

Da li možete da djelujete motivišuće na nju/njega? Na koji način ćete onda da istom 

tom mladom i sposobnom kažete da treba još više da se trudi, a manje će biti 

nagrađen?  

Razmislite o individualnoj odgovornosti svojih grešaka. Da biste mogli da budete 

odgovorni prvo morate biti svjesni svojih grešaka. Ali, ne možemo čekati dugo na 

osvješćenje, već društvo, koje se gradi na indivudualizmu i koje poštenom primjenom 

svojih pravila stimuliše preduzetništvo, mora imati korektivni mehanizam kojim će 

svakog kazniti ili nagraditi u skladu sa individualnim doprinosom. Nikako ne 

dozvoliti prevaljivanje individualne krivice na kolektiv. U idealnim društvima, od 

kojih smo “hiljade” kilometara daleko, svaki čovjek zna kada je vrijeme da plati za 

svoje greške. U našem društvu, na žalost, našoj (prije svega) političkoj, eliti kompas 

za detektovanje sopstvene pozicije i rezultata kao da je odavno u kvaru. Društvo mora 

imati način zamjene “dotrajalih djelova”. 

Individualizam se uči. Od malena. Mnoge škole u razvijenim društvima stimulišu 

individualizam koji, razumjevanjem da najviše od Vas zavisi Vaš uspjeh i pozicija u 

društvu, stimuliše preduzetništvo na svim nivoima: u kompanijama, u državnoj 

upravi, u civilnom sektoru… 

Zato, na kraju teksta, jedno ZATO: Učite cijeli život i nikada ne podcijenite značaj 

individualizma u svim sferama. 

 

dr Nikola Perović, predavač međunarodnog marketinga, Master in Business 

Administration Brandeis University Boston, USA 

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Humani kapital

                                                     Humani kapital

 

 

Kada ljudski potencijal označimo kao humani kapital, veliki broj ljudi pomisliće da se radi o osnovnim sredstvima, a ne o njima samima. Razvijene zemlje odavno znaju da je humani kapital, tj. kadrovi, najveće bogatstvo koje imaju. Čak se i u mnogim marketinškim analizama, element  “ljudi “ svrstava u glavne elemente marketing programa koji obezbjedjuju uspjeh na tržištu (proizvod, promocija, distribucija, cijene, pakovanje, planiranje, ljudi…)

 

No, kako stvari stoje u Crnoj Gori? Vrlo rijetko ćete naći razvijene kadrovske službe, koje znaju na pravi način da prepoznaju i razviju najbolje kadrove. Kod nas je najčešće na sceni nepotizam, kojim se forsiraju prosječni ili ispodprosječni kadrovi, koji će neminovno voditi u propast sve, a posebno one koji su ih “instalirali” u društveno-privredni sistem. Zašto je takva situacija? Zato što su kod nas neprofesionalne veze često važnije od procedura. Zato što umjesto da njegujemo humani kapital, nepravilnom selekcijom mi nesvjesno (ili svjesno) u našoj zemlji vršimo degradaciju vrijednosti kadrova i posljedično degradaciju cijelog bruto društvenog proizvoda (GDP-a). A još davno čuveni Maslov, rodonačelnik humanističke psihologije, koja je ostavila važne tragove u menadžment teoriji i praksi, tražio je načine kako da se vrijednost humanog kapitala izrazi kroz vrijednost biznisa: “Problem sa kojim se suočavaju računovođe je iznalaženje načina kako da se u bilans stavi ljudski potencijal: tj.količinu sinergije, stepen obrazovanja svih radnika u organizaciji, vrijeme, novac i napor koji su uloženi u okupljanje dobrih, neformalnih grupa koje će dobro funkcionisati, poput fudbalske ekipe. Ukratko, sav ljudski potencijal koji se ne vidi na bilansu utiče na dugoročnu dobrobit poslovanja.” (Abraham Maslov, Psihologija u menadžmentu). Dakle, menadžment nauka je bila zainteresovana i još uvijek jeste, na koji način se vrednuju dobro kadrovi, a neosporno je da je ljudski faktor najvažniji resurs od kojeg dugoročno zavisi održivost ekonomije.

 

Rijetko ćete u razvijenom svijetu naći uspješne menadžere koji ne ističu važnost pravilne selekcije kadrova i timski rad. Takav timski rad suštinski jeste mentorstvo nad zaposlenima, od kojih posljedično zavisi i uspjeh menadžera koji ih obučavaju i cijelog ekonomskog sistema. Uspješni menadžeri nikada ne zaboravljaju značaj svih svojih saradnika i nikada ne izdvajaju sopstveni uspjeh bez uspješne podrške svojih kolega. Dakle, suština je u njegovanju i razvoju humanog kapitala, koji jeste najveća snaga jedne ekonomije.  No, razvoj tog kapitala se bazira na uspješnoj i pravilnoj selekciji kadrova, u kojoj isključivo principi profesionalizma mogu biti opredjeljujući. Nikako drugačije. Kao što se nijedan građevinski objekat ne može izgraditi bez čvrstog temelja i rigorozne statičko-seizmičke provjere, tako se ni razvoj ekonomije ne može realizovati sa nepravilnom selekcijom kadrova. Ukoliko Crna Gora želi da ima partijsku ekonomiju, onda sve ovo gorenavedeno nije važno. Ali, ako želi da ima razvijenu ekonomiju, onda mora da prekine sa pogubnom selekcijom kadrova na bazi nestručnih, tj. partijskih (ne)principa koji se baziraju na podobnosti i prosječnosti. Pogrešni principi selekcije kadrova stvoriće ambijent stagnacije, koji neće moći da iznjedri dovoljan broj preduzetničkih ideja, koje su neophodne za modernizaciju u svim oblastima crnogorskog društveno-ekonomskog sistema.

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration, Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

 

 

 

 

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Ekonomska diplomatija

                                        Ekonomska diplomatija

 

 

            Ekonomska diplomatija je diplomatija sa jasnim ekonomskim ciljevima, poput praćenja rezultata ekonomske politike druge zemlje u cilju savjetovanja Vlade sopstvene zemlje ili lobiranja biznis interesa zemlje iz koje diplomata dolazi u zemlji u koju je delegiran. Kao poseban oblik ekonomske diplomatije javlja se komercijalna ili poslovna diplomatija, koja ima za cilj povezivanje biznisa i promociju sopstvene zemlje kao primamljive poslovne destinacije. Ekonomska diplomatija je više ili manje prisutna kod svih zemalja svijeta. No, njen značaj i preovladajući karakter, nije isti za sve zemlje. Crna Gora, kao mala zemlja, ili po mnogima mikro zemlja, mora da ima visok ponder ekonomske diplomatije u odnosu na sve druge oblike diplomatije. Zemlja koja u osnovi svog razvoja ima neinvazivne ekonomske aktivnosti (turizam, poljoprivreda, energetika) nema i ne može imati militarni karakter, kojim se odlikuju sve moćne zemlje svijeta, poput Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine… Samim tim, njegujući neinvazivne političke aktivnosti, pod pretpostavkom da ćemo i mi jednog lijepog sunčanog dana shvatiti logiku primata ekonomije nad politikom, za očekivati je da će uloga ekonomske diplomatije biti suštinska uloga naših “misionara” koji sa ponosom i stručnim ekonomskim (privrednim) renomeom imaju u malom prstu instrumente uspješne ekonomske diplomatije.

 

            Kako mjeriti da li je neki ambasador uspješan sa aspekta ekonomske diplomatije? Prije svega mjerenjem koliko je povećan stepen ekonomske aktivnosti, prvenstveno izvoza i ulaznih FDI (direktnih stranih investicija u Crnu Goru iz zemlje u kojoj određeni ambasador službuje) na kraju svog mandata u odnosu na zatečeno stanje na početku svog manadata. Velike zemlje mogu sebi dozvoliti luksuz da se ekonomijom ne bave ambasadori već njihovi savjetnici i niži diplomatski predstavnici, ali u slučaju Crne Gore svi oni ambasadori kojima je ekonomska diplomatija “ispod nivoa” ili koji nemaju sklonosti i vještine za njeno sprovođenje, nijesu i ne mogu biti dobar izbor da budu naši predstavnici. Svaki drugi pokušaj relativizacije uspješnosti predstavljanja naše države, prosto rečeno jeste “bacanje prašine u oči” onima koje te drage dame i gospoda predstavljaju. Zapitajmo se svi kakva je uspješnost naših “misionara” do sada! No, pretpostavka da i najbolji ekonomski diplomata uspješno ostvari svoju misiju jeste snažna podrška baze, tj. državne administracije u Crnoj Gori i stručne privredne javnosti. Ekonomske diplomate moraju da razumiju jezik privrede, da znaju da cijene interese privrednika i da predstavljaju svojevrsni stalni servis naših ekonomskih subjekata. Stoga, samo one diplomate koje imaju jak autoritet znanja, a ne samo autoritet pozicije, mogu postati dobre ekonomske diplomate. Stručna selekcija i žestok privredni trening jeste osnova za kreiranje novih snaga. Na polju ekonomske diplomatije u našoj zemlji učinjeno je vrlo malo, pa su mogućnosti za unapređenje vrlo velike. Svi oni koji imaju uvid u trenutno stanje crnogorskih diplomatskih predstavnika, znaju o čemu pričam…Pređimo sa riječi na djela!

 

 

 

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Dvije “nacije”

Dvije “nacije”

 

U svijetu postoje samo dvije “nacije” (nacija u metaforickom smislu) ili alternative. Dobri i losi ljudi. Reci cete: nista novo. Da, ali cesto zaboravljano. Zato to i pominjem bas sada kada se svijet nalazi u prekretnici. Protesti, nezadovoljstvo, nemiri. Istorija nas uci da bas tada jacaju ideologije. Uglavnom one pogresne, jer vecina ideologija pociva na razlikama, ne na slicnostima. Vecina ideologija se zasniva na predrasudama, koje su najcesce neprovjerene. Kako se oduprijeti ideologijama? Razmisljanjem sopstvenom glavom i njegovanjem slicnosti medju ljudima. Ljudi, budite humani (na engleskom human znaci covjek). Zasto je posebno sada vazno biti human? Zato sto ce upravo mnogi svoje nezadovoljstvo pravdati raznim nacijama, uglavnom ne pominjuci one dvije sa pocetka teksta. A tu je sustina. Ne krivite druge nacije niti razlicite grupe, trudite sa da ljude posmatrate samo po njihovim kvalitetima koji su univerzalni, globalni. Upravo ti globalni kvaliteti jesu ono sto nas povezuje. Globalni marketing se zasniva na slicnostima unutar segmenata ljudske populacije. Sustina globalnog marketiga je u pronalazenju homogenih trzisnih segmenata sirom svijeta. Dakle, insistiranje na slicnosti uz postovanje razlika, po kojoj se svaka sredina odlikuje. Ali, ponavljam, slicnosti su u prvom planu, a razlike su tu da bi se postovale. Upravo talas protesta znaci brzo sirenje globalnih komunikacija, kao instrumenta globalnog marketing programa. Uspjeh globalnog marketinga ne mogu umanjiti politicari, koji su sustinski stvorili krizu ne zeleci da pravovremeno i nepristrasno koriste mehanizme drzavnih pravila. Sada ce upravo ti isti politicari njegovati razlike (u vecini slucajeva ne razlike koje treba postovati, vec razlike koje su nametnute), razne etnocentrizme i kvazi nacionalne specificnosti, kako bi skrenuli paznju sa sopstvenih gresaka. Kojoj oni “naciji” od one dvije pripadaju? Prosudite sami i ne dajte da Vam pomute cisti um. A znate li kako da prepoznate ko Vam remeti um? Remete Vam um oni koji se ne bave problemima, vec komentarima. Problem se jedino moze rijesiti fokusiranjem na njega, a ne zlonamjernim okolo-naokolo. Kada bi svima bilo jasno da samo dvije “nacije” cine ovaj svijet, onda bi se problemi lakse rijesavali. Razmislite o besmislicama kvazi nacionalnih razlika. Da li se ljudi zaista sustinski toliko razlikuju pripadanjem odredjenoj naciji, da bi te razlike bile iznad mnogobrojnih slicnosti, koje posjedujemo bez obzira na tacku ove planete u kojoj boravimo, ili su pak razlike rezultat nametnutih stega, koje niko od nas genetski ne nosi. Razmislite o tome. Ili razmislite o kvazi ponosu zbog pripadanja jednoj naciji. Ovdje ne mislim na pozitivne implikacije, vec najcesce velicanje jedne nacije nipodostavanjem drugih. Kako se iko moze vise ponositi sto pripada naciji, na sto nimalo nije mogao-mogla uticati, nego necim sto je sam postigao-postigla? No, sustina svega jeste da su ljudi mnogo slicniji nego sto se moze iskazati bilo kojom “tradicionalnom” nacijom. Upravo zato koncept dvije “nacije” sa pocetka teksta dobija na snazi. Trazite u ljudima slicnosti i na tome insistirajte. Velicajte prednosti u odnosu na nedostatke. To je i tajna uspjesnog globalnog poslovanja, koje danas mnogi povrsno kritikuju. Bolje bi bilo da se svi okrenemo rjesavanju problema u sopstvenom dvoristu,  koje nijesu napravili poslovni ljudi, vec politicari sa kvazi-kvazi razlikama. Pokusajte pronaci slicne dobre ljude poput Vas, a izbjegavajte one druge. A uz dodatnu pomoc pripadnika “nacije” dobrih svaki problem se lakse rijesava. Live and leave others to live! (Zivi i pusti druge da zive!)

 

dr Nikola Perovic, MBA(Brandeis University SAD) i doktor ekonomskih nauka

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Društvena odgovornost ekonomista ili uravnilovka na crnogorski način

Društvena odgovornost ekonomista ili uravnilovka na crnogorski način

 

 

Greškom ljekara uništava se život, a greškom ekonomista uništavaju se cijele generacije. Tako kažu…

 

Suština dobre efikasnosti leži u uspješnom menadžmentu, nezavisno od toga da li je kompanija u privatnom ili državnom vlasništvu. Dokaz za ovaj stav jesu uspješne kompanije iz SAD, kao kolijevke pravog privatnog preduzetništva, i Kine, kao sinonima za “državni kapitalizam”. Ako je to jasno, zašto naši ekonomisti u vrhu vlasti to (ne)razumiju? Jedan od najskorijih zaključaka Vlade Crne Gore koji u isti “koš” stavlja državnu upravu, javne monopole i kompanije koje zavise od tržišnog uspjeha, a koje imaju (ne)sreću da se nalaze u većinskom državnom vlasništvu, predstavlja očigledan primjer nerazumijevanja važnosti menadžmenta i generalno humanog kapitala (ljudskih resursa), kao najvažnijeg faktora uspješnosti ekonomskih subjekata i životnog standarda ove i budućih generacija. Uravnilovka, kojoj bi pozavidjeli i mnogi najokoreliji centralnoplanski ideolozi, dovešće do opšteg pada efikasnosti, usljed demotivisanosti onih od kojih najviše zavisi-najboljih predstavnika humanog kapitala. Da li (režimski) ekonomisti uviđaju svoju (društvenu) odgovornost? Da li shvataju značaj ljudskog kapitala? Nevjerovatno je da se očekuje da će neodvajanje “žita” od “kukolja” pomoći ublažavanju krize i podsticanju ekonomskog razvoja!? Nikada nije i nikada neće! Desiće se upravo suprotno, tj. zaključak Vlade Crne Gore o uravnilovkama u državnoj upravi, javnim i državnim kompanijama pretvoriće se u opšti talas demotivacije (najboljih) kadrova i njihovom odlivu, što će posljedično dovesti do formiranja kompanija sa inferiornom HR strukturom, koja neće biti sposobna da se nosi sa tekućom (i/ili budućom) krizom. “Jer u ruke Mandušića Vuka svaka puška biće ubojita” (Petar II Petrović Njegoš, Gorski Vijenac, 1847.), ali ćemo crnogorskim pogrešnim konceptom društvene odgovornosti otjerati “Vukove” a ostaviti “nejake Uroše” i “Crnogorce po profesiji”, da nam iz dana u dan umanjuju životni standard, kao jedini globalno prihvaćeni reper uspješnosti bilo koje vlade. Ili, možda nećemo, ako “Vukovi” dignu svoj glas i dobiju pozicije u društvu koje će stimulisati preduzetništvo, preduzetnike i profesionalce na svim nivoima i društvenim strukturama…

 

 

Bez investicija u resurse, razvoj, obrazovanje, marketing, nema održivosti ekonomije. Nema novih radnih mjesta, pa ni povećanja životnog standarda. Bez investicija nema povećanja efikasnosti, nema modernizacije, novih tehnologija, novih tehnika odlučivanja i sprovođenja…Bez IN-a nema ni OUT-a. Zvuči na mjestu, zar ne? No, pomenuti zaključak Vlade Crne Gore diktira preusmjeravanje profita umjesto u investicije, što je jedino logično kao lijek za izlazak iz krize, u tekuću potrošnju budžetskih korisnika. Gdje je tu ekonomska logika? Gdje je tu osjećaj društvene odgovornosti da se promoviše uspjeh, a ne da se krpe rupe bez dna? Gdje je budući razvoj ako onima koji umiju “otmete” i date onima koji ne umiju? Da li je to pravedno, da li dajemo ispravnu poruku mladima? Sigurno nije, jer im se govori da od njih ne zavisi njihov uspjeh, poručuje im se da budu prosječni, da se ne bore za više i bolje. Poruka pogrešna, zar ne?

 

Zato se u pamet  Crnogorci , društvena odgovornost je velika!

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration, Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Društvena korisnost nauke

                                       Društvena korisnost nauke

 

Razmišljam koliko Crnoj Gori fali kompetetnih i koliko nekompetentni kvare sliku poimanja struke i nauke. Naime, šta je osnovna funkcija nauke: forma ili suština? Modeli radi “modela” ili rezultati primarnih istrazivanja sa relevantnim preporukama? Da li kod nas mnogi nauku doživljavaju kao formalnu budžetsku stavku umjesto kao kreativno-učinkovitu aktivnost koja može povećati konkurentsku prednost cijelog društva? Nauka ne pripada nikome i pripada svakome. Naučnici treba da su misionari istine, a ne skupljači prašine sa sopstvenih radova. Nauka radi “nauke” ili nauka da nauči?! Nauka koja se ne prenese na razumljiv i stručan nacin ne proizvodi rezultate.

 

Kako povecati drustvenu korisnost nauke?

Nijedno društvo ne može prosperirati bez razvoja sopstvenih potencijala. “Copy paste” rješenja ne važe. Potreban je “local touch”. S druge strane, nijedno društvo nije toliko malo da sebi dozvoli luksuz nerazvijanja nauke. U rjetkosti je izazov, stoga Crna Gora mora da bude vrlo inovativna u upravljanju svojim rijetkim resursima. Pogledajte samo slučaj zloupotreba lokalnih organa u Crnoj Gori u upravljanju otpadom kada se lokacije postavljaju pored vode, iako se zna da će voda biti “nafta budućnosti”, obzirom na rjetkost kojom ćemo se suočavati u upravljanju ovim resursom. Da su naučnici (čitaj pravi naučnici, a ne specijalisti opšte prakse) upleli svoje prste do zloupotrebe limske doline ne bi došlo. Dakle, uspješnom implementacijom naučnih principa u upravljaju ograničenih resursa, nauka ispunjava svoju društvenu misiju.

 

Dalje, neophodna je saradnja medija na polju popularizacije nauke i naučnika. Kada ste zadnji put čuli priču o nekom uspješnom naučniku? Da li majke i očevi savjetuju ovih dana đecu da dobro uče, pa da budu kao taj naučnik? Odgovorite sami. Čini se da naučnici nijesu u fokusu, a siguran sam da je jedan od razloga upravo što mnogi “spavaju” i zaboravljaju svoju ulogu u uspješnoj implementaciji naučnih principa kako bismo uspješno upravljali resursima koje su nam priroda i društvo podarili.

 

 

Strategija saradnje sa privredom je neophodna, kao i stimulisanje onih fakulteta koji imaju zajedničke projekte sa privredom. Praksa savremenog svijeta, uključujući Evropsku uniju, jeste da su upravo najcjenjeniji oni fakulteti koji kontinuirano unapređuju svoje odnose sa privredom. Lično iskustvo autora u toku studiranja na Brandeis University-u u Sjedinjenim Američkim Državama jeste da on funkcioniše kao svojevrsna otvorena edukativna luka, pa se vikendima ili u toku ljeta ili zimi, kada studenti imaju pauze, univerziteti organizuju kroz razne seminare za privredu. Continuous education, ili obrazovanje kroz cijeli život, jeste moto savremenih privrednika. Zbog toga je posebno važno tražiti od predavača da imaju iskustvo u privredi. To je od presudnog značaja za one oblasti koje imaju aplikativan karakter poput tehnologije, poslovne ekonomije i sl. Nijedan predavač na prestičnim poslovnim školama ne može biti izabran ukoliko nema veliko praktično iskustvo. U tom sam se lično uvjerio saradnjom sa svim mojim profesorima na Univerzitetu Brandeis, Masačusetski tehnološki institut MIT, Boston Univerzitet, Babson Koledž.

 

 

Nauka je izvor slobode, jer upravo fizička, psihička i duhovna sloboda bivaju omogućene povećanjem spoznaje. Upravo zato je razvoj nauke faktor demokratskog razvoja!

 

Dr Nikola Perović, Brandeis Un. MBA, saradnik na UDG-u i predsjednik savjeta Ekološkog pokreta “Ozon”

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Crnogorska ekonomska dioptrija

                                         Crnogorska ekonomska dioptrija

 

Mnogi se čude u Crnoj Gori. Zvaničnici državnih organa obećavaju ono, obećavaju ovo, a situacija je, pošto se skinu njihove naočari, posve drugačija. Liči na šaljivu situaciju kada meteorolog shvati da pada kiša, tek kada otvori prozor. Dakle, mnogi se u Crnoj Gori osjećaju zbunjeno. Pokušaću u sledećim redovima da Vam pomognem da počnete vjerovati svojim, a ne tuđim očima, posebno onim sa kojima Vam dioptrija nije identična.

 

Prvo, pogledajmo gdje su zablude.

Drugo, otkrijmo neke uzroke.

Treće, pokušajmo predložiti modalitete sanacije.

 

Crna Gora je zadnjih nekoliko godina ušla u mnoge oblike međunarodnog povezivanja, poput Svjetske trgovinske organizacije, Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, hrabro korača prema Evropskoj Uniji, gdje je slobodan protok roba, ljudi i kapitala srž povezivanja, itd. Većina građana očekivala je da će porasti izvoz, koji će uticati na rast proizvodnje, potrošnje, zaposlenosti i životnog standarda, kao vrhunskog mjeritelja uspjeha svake vlade. No, očito da, osim rasta izvoza vina, kojim sam, kao direktor te funkcije najvećeg crnogorskog proizvođača, više godina koordinirao, od trgovinskih očekivanja kod većine robnih kategorija građani su ostali u zabludi. Sve više konzumiramo robu iz uvoza, čime svi građani, ili pak većina, nesvjesno utiču na povećanje spoljnotrgovinskog deficita, ili narodski rečeno odliva para iz Crne Gore. Umjesto rasta izvoza, kojeg svi pomenuti sporazumi realno omogućavaju stvaranjem većeg tržišta, došlo je do pada proizvodnje i rasta uvoza, jer su druge zemlje umjele da iskoriste potencijale crnogorskog tržišta, koje mnogi kod nas posmatraju sa podcjenjivanjem. No, naši najbliži susjedi visoke stope rasta broja turista očito sve bolje koriste da prodaju sopstvene proizvode. Kao da svjesno ili nesvjesno prepuštamo potencijale vanpansionske potrošnje naših gostiju. Dakle, mnogi su se zabunili kada su lakovjerno pristupali izjavama onih koji su tvrdili da će državani aranžmani sa STO, Ceftom, i sl., povećati izvoz i proizvodnju.

 

Zašto su uopšte kreirane ove zablude? Prvenstveno, pođimo od toga ko kreira površne konstatacije koje utiču na stvaranje zabluda kod mnogih građana. Da li procjenu kretanja crnogorske privrede mogu validno da daju političari u ministarstvima kojima manjka (da ne kažem u potpunosti nedostaje) relevantnog privrednog iskustva. Kako možemo (možete) vjerovati onima koji u svojoj biografiji nemaju podatke da su uspješno upravljali nekim privrednim subjektom, tj. njegovim ključnim aktivnostima (osnovnim aktivnostima prema teoriji menadžmenta)-prodajom i proizvodnjom? Neko bi rekao: kako moramo. Ma kako to zvučalo šaljivo, upravljanje glavnim državnim resorima od kojih se očekuje jačanje privrede, prepustili smo “nejakom Urošu” (čitaj Urošima, pri čemu nejaki ni u jednom smislu nema značenje fizičke korpulencije).

 

Kako sanirati, tj. definisati pravu dioptriju? Samo postavljanjem stručnih ljudi na stručne pozicije, a političarima prepustiti političke pozicije. Dok god ne budemo imali jasnu podjelu na stručne/nestručne, savjesne/podobne, profesionalce/površne, itd. bićemo u stalnoj zabludi u očekivanjima od crnogorske privrede. Procjenjivati crnogorsku privredu mogu samo oni koji razumiju njenu strukturu i slabosti, imaju visoko znanje o konkretnoj industriji i veliki broj kontakata u zemljama sa kojima treba da se povezujemo, koji su spremni na stalno usavršavanje, koji cijene ljude sa kojima rade i koji se ne libe stalnih provjera sopstvene konkurentske prednosti. Samo pravilnom filtracijom inostranih tržišta, kreacijom proizvoda prema zahtjevima kupaca, definisanjem adekvatne promocije i održive distribucije, efikasnom proizvodnjom koja ne trpi gomilanje nepotrebnih troškova, motivisanim menadžmentom i stručnim izborom kadrova, stvara se konkurentska prednost kojom se osvajaju nova i čuvaju postojeća tržišta (posebno ovo naše crnogorsko). Suštinski, moramo imati sektorske strategije izvoza, kao i postojanje državnih fondova izvozne promocije. Političari u ministarstvima koji ne razumiju i ne umiju da motivišu stvaranje i dobar rad mnogih institucija, koje će nam biti potrebne da gurnemo točak crnogorske ekonomije, više štete nego što koriste. Jer, ne samo da ne umiju da obave posao koji im je povjeren, već dodatno ulivaju negativnu energiju među stručnom javnošću, koja i dalje postoji, iako djeluje da je uspavana.

 

Još jedan savjet za kraj teksta: isključivo koristite sopstvene naočare!

 

 

 

           

dr Nikola Perović, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Privatizacija ili “privatna” država

                             Privatizacija ili “privatna” država

 

dr Nikola Perović

 

 

 

 

Privatizacija nikada nije svrha sama po sebi, čak ni za vlasnika. Cilj je uvećati vrijednost i poboljšati efektivnost i efikasnost kompanije. Efektivnost se povećava fokusiranjem na osnovni biznis i sinergetske djelatnosti, dok se efikasnost povećava prvenstveno boljim korišćenjem resursa. Ili, jednom riječju, boljim menadžmentom. Svjedoci smo ovih dana tragedije na našoj željeznici. Izgubljene živote ne može niko vratiti, ali na buduće greške možemo preventivno djelovati kada je u pitanju loš menadžment državnim preduzećima. Ko su uopšte ti “menadžeri” i otkuda im pravo da “privatizuju” državu. Da je ta kompanija (kompanije) zaista privatna, da li bi vlasnici postavili menadžere koji će umjesto da jačaju “core business” (osnovnu djelatnost) i “core” stručnjake u kompaniji koja im je povjerena, umjesto navedenih jačati svoje “core” familijarne odnose i dovoditi poslušnike. Kome to uopšte odgovara osim tim “menadžerima”? Da li to odgovara Vladi ili partiji koja ih je (na žalost) postavila. Svakako ne. Ovi mismanagement (pogrešni menadžment) stilovi ruše sve ono što bilo koja efektivna i efikasna Vlada treba da razvija:

 

  • povećanje profesionalizma
  • povećanje lične odgovornosti i zaposlenosti
  • povećanje životnog standarda kao najširi mogući pojam kvaliteta rada jedne Vlade.

 

Da li možemo i jedan od gore navedenih ciljeva realizovati sa navedenim mismanagement stilovima? Pa, skoro nemoguće, možemo sa sigurnošću tvrditi. I, šta nam je činiti? Profesionalizam ili “privatna” država. Strateška privatizacija kojom će se povećati dugoročna održivost biznisa ili poslušnički mismanagement. Profesionalizam znači pravovremeno, objektivno, stručno, etično. Dakle, potpuno suprotno u odnosu na kašnjenje, sujetu, paušalno, površno, nepotistički. Sa svim ovim poslednjim nema uspjeha!

 

Hajde sada da se malo fokusiramo na liberalnu ekonomiju. Često ili skoro uvijek u Crnoj Gori se nepravilno koristi izraz liberalna ekonomija. Ova “gospođa” se krivi za sve, pa i za lošu “vremensku prognozu”. No, zašto je većina u krivu, tj. zašto se ovaj pojam svjesno ili nesvjesno zloupotrebljava? Liberalna ekonomija podrazumijeva vladavinu prava i tržišnih sloboda po prethodno definisanim pravilima “igre”. Ko je čuvar tih pravila? Jaka država, koja ima minimalan (višak zaposlenosti ruši kvalitet) i efikasan državni aparat kojim se stvara infrastruktura za tržišno takmičenje. Zašto se uporno izbjegava ta činjenica? Nije krizu kod nas donijela liberalna ekonomija, jer je mi nikada nijesmo ni imali. Ako su nam poslušnost i partijska pripadnost iznad osnovnih principa profesionalizma, onda nijesmo ni mogli imati državu kao čuvara pravila “igre”. Stoga ne krivimo liberalnu ekonomiju, krivimo sebe što još uvijek nijesmo dostigli takav nivo profesionalizma koji će stimulisati razvoj preduzetništva. A preduzetništvo se može razvijati na svim nivoima, pa i u državnoj upravi. Ali bez profesionalizma neće biti ni plodnog “tla” za razvoj preduzetništva. Stoga šta nam je činiti- sprovoditi strateške privatizacije (a ne čisto finansijske) koje će voditi povećanju efektivnosti i efikasnosti, uvesti minimalnu i jaku državu umjesto “privatne” države, pa tek onda stručno “kritikovati” liberalnu ekonomiju.

Posted in Uncategorized | Leave a comment