Ekonomska diplomatija

                                        Ekonomska diplomatija

 

 

            Ekonomska diplomatija je diplomatija sa jasnim ekonomskim ciljevima, poput praćenja rezultata ekonomske politike druge zemlje u cilju savjetovanja Vlade sopstvene zemlje ili lobiranja biznis interesa zemlje iz koje diplomata dolazi u zemlji u koju je delegiran. Kao poseban oblik ekonomske diplomatije javlja se komercijalna ili poslovna diplomatija, koja ima za cilj povezivanje biznisa i promociju sopstvene zemlje kao primamljive poslovne destinacije. Ekonomska diplomatija je više ili manje prisutna kod svih zemalja svijeta. No, njen značaj i preovladajući karakter, nije isti za sve zemlje. Crna Gora, kao mala zemlja, ili po mnogima mikro zemlja, mora da ima visok ponder ekonomske diplomatije u odnosu na sve druge oblike diplomatije. Zemlja koja u osnovi svog razvoja ima neinvazivne ekonomske aktivnosti (turizam, poljoprivreda, energetika) nema i ne može imati militarni karakter, kojim se odlikuju sve moćne zemlje svijeta, poput Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kine… Samim tim, njegujući neinvazivne političke aktivnosti, pod pretpostavkom da ćemo i mi jednog lijepog sunčanog dana shvatiti logiku primata ekonomije nad politikom, za očekivati je da će uloga ekonomske diplomatije biti suštinska uloga naših “misionara” koji sa ponosom i stručnim ekonomskim (privrednim) renomeom imaju u malom prstu instrumente uspješne ekonomske diplomatije.

 

            Kako mjeriti da li je neki ambasador uspješan sa aspekta ekonomske diplomatije? Prije svega mjerenjem koliko je povećan stepen ekonomske aktivnosti, prvenstveno izvoza i ulaznih FDI (direktnih stranih investicija u Crnu Goru iz zemlje u kojoj određeni ambasador službuje) na kraju svog mandata u odnosu na zatečeno stanje na početku svog manadata. Velike zemlje mogu sebi dozvoliti luksuz da se ekonomijom ne bave ambasadori već njihovi savjetnici i niži diplomatski predstavnici, ali u slučaju Crne Gore svi oni ambasadori kojima je ekonomska diplomatija “ispod nivoa” ili koji nemaju sklonosti i vještine za njeno sprovođenje, nijesu i ne mogu biti dobar izbor da budu naši predstavnici. Svaki drugi pokušaj relativizacije uspješnosti predstavljanja naše države, prosto rečeno jeste “bacanje prašine u oči” onima koje te drage dame i gospoda predstavljaju. Zapitajmo se svi kakva je uspješnost naših “misionara” do sada! No, pretpostavka da i najbolji ekonomski diplomata uspješno ostvari svoju misiju jeste snažna podrška baze, tj. državne administracije u Crnoj Gori i stručne privredne javnosti. Ekonomske diplomate moraju da razumiju jezik privrede, da znaju da cijene interese privrednika i da predstavljaju svojevrsni stalni servis naših ekonomskih subjekata. Stoga, samo one diplomate koje imaju jak autoritet znanja, a ne samo autoritet pozicije, mogu postati dobre ekonomske diplomate. Stručna selekcija i žestok privredni trening jeste osnova za kreiranje novih snaga. Na polju ekonomske diplomatije u našoj zemlji učinjeno je vrlo malo, pa su mogućnosti za unapređenje vrlo velike. Svi oni koji imaju uvid u trenutno stanje crnogorskih diplomatskih predstavnika, znaju o čemu pričam…Pređimo sa riječi na djela!

 

 

 

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Dvije “nacije”

Dvije “nacije”

 

U svijetu postoje samo dvije “nacije” (nacija u metaforickom smislu) ili alternative. Dobri i losi ljudi. Reci cete: nista novo. Da, ali cesto zaboravljano. Zato to i pominjem bas sada kada se svijet nalazi u prekretnici. Protesti, nezadovoljstvo, nemiri. Istorija nas uci da bas tada jacaju ideologije. Uglavnom one pogresne, jer vecina ideologija pociva na razlikama, ne na slicnostima. Vecina ideologija se zasniva na predrasudama, koje su najcesce neprovjerene. Kako se oduprijeti ideologijama? Razmisljanjem sopstvenom glavom i njegovanjem slicnosti medju ljudima. Ljudi, budite humani (na engleskom human znaci covjek). Zasto je posebno sada vazno biti human? Zato sto ce upravo mnogi svoje nezadovoljstvo pravdati raznim nacijama, uglavnom ne pominjuci one dvije sa pocetka teksta. A tu je sustina. Ne krivite druge nacije niti razlicite grupe, trudite sa da ljude posmatrate samo po njihovim kvalitetima koji su univerzalni, globalni. Upravo ti globalni kvaliteti jesu ono sto nas povezuje. Globalni marketing se zasniva na slicnostima unutar segmenata ljudske populacije. Sustina globalnog marketiga je u pronalazenju homogenih trzisnih segmenata sirom svijeta. Dakle, insistiranje na slicnosti uz postovanje razlika, po kojoj se svaka sredina odlikuje. Ali, ponavljam, slicnosti su u prvom planu, a razlike su tu da bi se postovale. Upravo talas protesta znaci brzo sirenje globalnih komunikacija, kao instrumenta globalnog marketing programa. Uspjeh globalnog marketinga ne mogu umanjiti politicari, koji su sustinski stvorili krizu ne zeleci da pravovremeno i nepristrasno koriste mehanizme drzavnih pravila. Sada ce upravo ti isti politicari njegovati razlike (u vecini slucajeva ne razlike koje treba postovati, vec razlike koje su nametnute), razne etnocentrizme i kvazi nacionalne specificnosti, kako bi skrenuli paznju sa sopstvenih gresaka. Kojoj oni “naciji” od one dvije pripadaju? Prosudite sami i ne dajte da Vam pomute cisti um. A znate li kako da prepoznate ko Vam remeti um? Remete Vam um oni koji se ne bave problemima, vec komentarima. Problem se jedino moze rijesiti fokusiranjem na njega, a ne zlonamjernim okolo-naokolo. Kada bi svima bilo jasno da samo dvije “nacije” cine ovaj svijet, onda bi se problemi lakse rijesavali. Razmislite o besmislicama kvazi nacionalnih razlika. Da li se ljudi zaista sustinski toliko razlikuju pripadanjem odredjenoj naciji, da bi te razlike bile iznad mnogobrojnih slicnosti, koje posjedujemo bez obzira na tacku ove planete u kojoj boravimo, ili su pak razlike rezultat nametnutih stega, koje niko od nas genetski ne nosi. Razmislite o tome. Ili razmislite o kvazi ponosu zbog pripadanja jednoj naciji. Ovdje ne mislim na pozitivne implikacije, vec najcesce velicanje jedne nacije nipodostavanjem drugih. Kako se iko moze vise ponositi sto pripada naciji, na sto nimalo nije mogao-mogla uticati, nego necim sto je sam postigao-postigla? No, sustina svega jeste da su ljudi mnogo slicniji nego sto se moze iskazati bilo kojom “tradicionalnom” nacijom. Upravo zato koncept dvije “nacije” sa pocetka teksta dobija na snazi. Trazite u ljudima slicnosti i na tome insistirajte. Velicajte prednosti u odnosu na nedostatke. To je i tajna uspjesnog globalnog poslovanja, koje danas mnogi povrsno kritikuju. Bolje bi bilo da se svi okrenemo rjesavanju problema u sopstvenom dvoristu,  koje nijesu napravili poslovni ljudi, vec politicari sa kvazi-kvazi razlikama. Pokusajte pronaci slicne dobre ljude poput Vas, a izbjegavajte one druge. A uz dodatnu pomoc pripadnika “nacije” dobrih svaki problem se lakse rijesava. Live and leave others to live! (Zivi i pusti druge da zive!)

 

dr Nikola Perovic, MBA(Brandeis University SAD) i doktor ekonomskih nauka

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Društvena odgovornost ekonomista ili uravnilovka na crnogorski način

Društvena odgovornost ekonomista ili uravnilovka na crnogorski način

 

 

Greškom ljekara uništava se život, a greškom ekonomista uništavaju se cijele generacije. Tako kažu…

 

Suština dobre efikasnosti leži u uspješnom menadžmentu, nezavisno od toga da li je kompanija u privatnom ili državnom vlasništvu. Dokaz za ovaj stav jesu uspješne kompanije iz SAD, kao kolijevke pravog privatnog preduzetništva, i Kine, kao sinonima za “državni kapitalizam”. Ako je to jasno, zašto naši ekonomisti u vrhu vlasti to (ne)razumiju? Jedan od najskorijih zaključaka Vlade Crne Gore koji u isti “koš” stavlja državnu upravu, javne monopole i kompanije koje zavise od tržišnog uspjeha, a koje imaju (ne)sreću da se nalaze u većinskom državnom vlasništvu, predstavlja očigledan primjer nerazumijevanja važnosti menadžmenta i generalno humanog kapitala (ljudskih resursa), kao najvažnijeg faktora uspješnosti ekonomskih subjekata i životnog standarda ove i budućih generacija. Uravnilovka, kojoj bi pozavidjeli i mnogi najokoreliji centralnoplanski ideolozi, dovešće do opšteg pada efikasnosti, usljed demotivisanosti onih od kojih najviše zavisi-najboljih predstavnika humanog kapitala. Da li (režimski) ekonomisti uviđaju svoju (društvenu) odgovornost? Da li shvataju značaj ljudskog kapitala? Nevjerovatno je da se očekuje da će neodvajanje “žita” od “kukolja” pomoći ublažavanju krize i podsticanju ekonomskog razvoja!? Nikada nije i nikada neće! Desiće se upravo suprotno, tj. zaključak Vlade Crne Gore o uravnilovkama u državnoj upravi, javnim i državnim kompanijama pretvoriće se u opšti talas demotivacije (najboljih) kadrova i njihovom odlivu, što će posljedično dovesti do formiranja kompanija sa inferiornom HR strukturom, koja neće biti sposobna da se nosi sa tekućom (i/ili budućom) krizom. “Jer u ruke Mandušića Vuka svaka puška biće ubojita” (Petar II Petrović Njegoš, Gorski Vijenac, 1847.), ali ćemo crnogorskim pogrešnim konceptom društvene odgovornosti otjerati “Vukove” a ostaviti “nejake Uroše” i “Crnogorce po profesiji”, da nam iz dana u dan umanjuju životni standard, kao jedini globalno prihvaćeni reper uspješnosti bilo koje vlade. Ili, možda nećemo, ako “Vukovi” dignu svoj glas i dobiju pozicije u društvu koje će stimulisati preduzetništvo, preduzetnike i profesionalce na svim nivoima i društvenim strukturama…

 

 

Bez investicija u resurse, razvoj, obrazovanje, marketing, nema održivosti ekonomije. Nema novih radnih mjesta, pa ni povećanja životnog standarda. Bez investicija nema povećanja efikasnosti, nema modernizacije, novih tehnologija, novih tehnika odlučivanja i sprovođenja…Bez IN-a nema ni OUT-a. Zvuči na mjestu, zar ne? No, pomenuti zaključak Vlade Crne Gore diktira preusmjeravanje profita umjesto u investicije, što je jedino logično kao lijek za izlazak iz krize, u tekuću potrošnju budžetskih korisnika. Gdje je tu ekonomska logika? Gdje je tu osjećaj društvene odgovornosti da se promoviše uspjeh, a ne da se krpe rupe bez dna? Gdje je budući razvoj ako onima koji umiju “otmete” i date onima koji ne umiju? Da li je to pravedno, da li dajemo ispravnu poruku mladima? Sigurno nije, jer im se govori da od njih ne zavisi njihov uspjeh, poručuje im se da budu prosječni, da se ne bore za više i bolje. Poruka pogrešna, zar ne?

 

Zato se u pamet  Crnogorci , društvena odgovornost je velika!

 

dr Nikola Perović, Master in Business Administration, Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Društvena korisnost nauke

                                       Društvena korisnost nauke

 

Razmišljam koliko Crnoj Gori fali kompetetnih i koliko nekompetentni kvare sliku poimanja struke i nauke. Naime, šta je osnovna funkcija nauke: forma ili suština? Modeli radi “modela” ili rezultati primarnih istrazivanja sa relevantnim preporukama? Da li kod nas mnogi nauku doživljavaju kao formalnu budžetsku stavku umjesto kao kreativno-učinkovitu aktivnost koja može povećati konkurentsku prednost cijelog društva? Nauka ne pripada nikome i pripada svakome. Naučnici treba da su misionari istine, a ne skupljači prašine sa sopstvenih radova. Nauka radi “nauke” ili nauka da nauči?! Nauka koja se ne prenese na razumljiv i stručan nacin ne proizvodi rezultate.

 

Kako povecati drustvenu korisnost nauke?

Nijedno društvo ne može prosperirati bez razvoja sopstvenih potencijala. “Copy paste” rješenja ne važe. Potreban je “local touch”. S druge strane, nijedno društvo nije toliko malo da sebi dozvoli luksuz nerazvijanja nauke. U rjetkosti je izazov, stoga Crna Gora mora da bude vrlo inovativna u upravljanju svojim rijetkim resursima. Pogledajte samo slučaj zloupotreba lokalnih organa u Crnoj Gori u upravljanju otpadom kada se lokacije postavljaju pored vode, iako se zna da će voda biti “nafta budućnosti”, obzirom na rjetkost kojom ćemo se suočavati u upravljanju ovim resursom. Da su naučnici (čitaj pravi naučnici, a ne specijalisti opšte prakse) upleli svoje prste do zloupotrebe limske doline ne bi došlo. Dakle, uspješnom implementacijom naučnih principa u upravljaju ograničenih resursa, nauka ispunjava svoju društvenu misiju.

 

Dalje, neophodna je saradnja medija na polju popularizacije nauke i naučnika. Kada ste zadnji put čuli priču o nekom uspješnom naučniku? Da li majke i očevi savjetuju ovih dana đecu da dobro uče, pa da budu kao taj naučnik? Odgovorite sami. Čini se da naučnici nijesu u fokusu, a siguran sam da je jedan od razloga upravo što mnogi “spavaju” i zaboravljaju svoju ulogu u uspješnoj implementaciji naučnih principa kako bismo uspješno upravljali resursima koje su nam priroda i društvo podarili.

 

 

Strategija saradnje sa privredom je neophodna, kao i stimulisanje onih fakulteta koji imaju zajedničke projekte sa privredom. Praksa savremenog svijeta, uključujući Evropsku uniju, jeste da su upravo najcjenjeniji oni fakulteti koji kontinuirano unapređuju svoje odnose sa privredom. Lično iskustvo autora u toku studiranja na Brandeis University-u u Sjedinjenim Američkim Državama jeste da on funkcioniše kao svojevrsna otvorena edukativna luka, pa se vikendima ili u toku ljeta ili zimi, kada studenti imaju pauze, univerziteti organizuju kroz razne seminare za privredu. Continuous education, ili obrazovanje kroz cijeli život, jeste moto savremenih privrednika. Zbog toga je posebno važno tražiti od predavača da imaju iskustvo u privredi. To je od presudnog značaja za one oblasti koje imaju aplikativan karakter poput tehnologije, poslovne ekonomije i sl. Nijedan predavač na prestičnim poslovnim školama ne može biti izabran ukoliko nema veliko praktično iskustvo. U tom sam se lično uvjerio saradnjom sa svim mojim profesorima na Univerzitetu Brandeis, Masačusetski tehnološki institut MIT, Boston Univerzitet, Babson Koledž.

 

 

Nauka je izvor slobode, jer upravo fizička, psihička i duhovna sloboda bivaju omogućene povećanjem spoznaje. Upravo zato je razvoj nauke faktor demokratskog razvoja!

 

Dr Nikola Perović, Brandeis Un. MBA, saradnik na UDG-u i predsjednik savjeta Ekološkog pokreta “Ozon”

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Crnogorska ekonomska dioptrija

                                         Crnogorska ekonomska dioptrija

 

Mnogi se čude u Crnoj Gori. Zvaničnici državnih organa obećavaju ono, obećavaju ovo, a situacija je, pošto se skinu njihove naočari, posve drugačija. Liči na šaljivu situaciju kada meteorolog shvati da pada kiša, tek kada otvori prozor. Dakle, mnogi se u Crnoj Gori osjećaju zbunjeno. Pokušaću u sledećim redovima da Vam pomognem da počnete vjerovati svojim, a ne tuđim očima, posebno onim sa kojima Vam dioptrija nije identična.

 

Prvo, pogledajmo gdje su zablude.

Drugo, otkrijmo neke uzroke.

Treće, pokušajmo predložiti modalitete sanacije.

 

Crna Gora je zadnjih nekoliko godina ušla u mnoge oblike međunarodnog povezivanja, poput Svjetske trgovinske organizacije, Centralno-evropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, hrabro korača prema Evropskoj Uniji, gdje je slobodan protok roba, ljudi i kapitala srž povezivanja, itd. Većina građana očekivala je da će porasti izvoz, koji će uticati na rast proizvodnje, potrošnje, zaposlenosti i životnog standarda, kao vrhunskog mjeritelja uspjeha svake vlade. No, očito da, osim rasta izvoza vina, kojim sam, kao direktor te funkcije najvećeg crnogorskog proizvođača, više godina koordinirao, od trgovinskih očekivanja kod većine robnih kategorija građani su ostali u zabludi. Sve više konzumiramo robu iz uvoza, čime svi građani, ili pak većina, nesvjesno utiču na povećanje spoljnotrgovinskog deficita, ili narodski rečeno odliva para iz Crne Gore. Umjesto rasta izvoza, kojeg svi pomenuti sporazumi realno omogućavaju stvaranjem većeg tržišta, došlo je do pada proizvodnje i rasta uvoza, jer su druge zemlje umjele da iskoriste potencijale crnogorskog tržišta, koje mnogi kod nas posmatraju sa podcjenjivanjem. No, naši najbliži susjedi visoke stope rasta broja turista očito sve bolje koriste da prodaju sopstvene proizvode. Kao da svjesno ili nesvjesno prepuštamo potencijale vanpansionske potrošnje naših gostiju. Dakle, mnogi su se zabunili kada su lakovjerno pristupali izjavama onih koji su tvrdili da će državani aranžmani sa STO, Ceftom, i sl., povećati izvoz i proizvodnju.

 

Zašto su uopšte kreirane ove zablude? Prvenstveno, pođimo od toga ko kreira površne konstatacije koje utiču na stvaranje zabluda kod mnogih građana. Da li procjenu kretanja crnogorske privrede mogu validno da daju političari u ministarstvima kojima manjka (da ne kažem u potpunosti nedostaje) relevantnog privrednog iskustva. Kako možemo (možete) vjerovati onima koji u svojoj biografiji nemaju podatke da su uspješno upravljali nekim privrednim subjektom, tj. njegovim ključnim aktivnostima (osnovnim aktivnostima prema teoriji menadžmenta)-prodajom i proizvodnjom? Neko bi rekao: kako moramo. Ma kako to zvučalo šaljivo, upravljanje glavnim državnim resorima od kojih se očekuje jačanje privrede, prepustili smo “nejakom Urošu” (čitaj Urošima, pri čemu nejaki ni u jednom smislu nema značenje fizičke korpulencije).

 

Kako sanirati, tj. definisati pravu dioptriju? Samo postavljanjem stručnih ljudi na stručne pozicije, a političarima prepustiti političke pozicije. Dok god ne budemo imali jasnu podjelu na stručne/nestručne, savjesne/podobne, profesionalce/površne, itd. bićemo u stalnoj zabludi u očekivanjima od crnogorske privrede. Procjenjivati crnogorsku privredu mogu samo oni koji razumiju njenu strukturu i slabosti, imaju visoko znanje o konkretnoj industriji i veliki broj kontakata u zemljama sa kojima treba da se povezujemo, koji su spremni na stalno usavršavanje, koji cijene ljude sa kojima rade i koji se ne libe stalnih provjera sopstvene konkurentske prednosti. Samo pravilnom filtracijom inostranih tržišta, kreacijom proizvoda prema zahtjevima kupaca, definisanjem adekvatne promocije i održive distribucije, efikasnom proizvodnjom koja ne trpi gomilanje nepotrebnih troškova, motivisanim menadžmentom i stručnim izborom kadrova, stvara se konkurentska prednost kojom se osvajaju nova i čuvaju postojeća tržišta (posebno ovo naše crnogorsko). Suštinski, moramo imati sektorske strategije izvoza, kao i postojanje državnih fondova izvozne promocije. Političari u ministarstvima koji ne razumiju i ne umiju da motivišu stvaranje i dobar rad mnogih institucija, koje će nam biti potrebne da gurnemo točak crnogorske ekonomije, više štete nego što koriste. Jer, ne samo da ne umiju da obave posao koji im je povjeren, već dodatno ulivaju negativnu energiju među stručnom javnošću, koja i dalje postoji, iako djeluje da je uspavana.

 

Još jedan savjet za kraj teksta: isključivo koristite sopstvene naočare!

 

 

 

           

dr Nikola Perović, Master in Business Administration Brandeis University Boston, USA, saradnik iz oblasti medjunarodnog marketinga na Univerzitetu Donja Gorica, Podgorica

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment

Privatizacija ili “privatna” država

                             Privatizacija ili “privatna” država

 

dr Nikola Perović

 

 

 

 

Privatizacija nikada nije svrha sama po sebi, čak ni za vlasnika. Cilj je uvećati vrijednost i poboljšati efektivnost i efikasnost kompanije. Efektivnost se povećava fokusiranjem na osnovni biznis i sinergetske djelatnosti, dok se efikasnost povećava prvenstveno boljim korišćenjem resursa. Ili, jednom riječju, boljim menadžmentom. Svjedoci smo ovih dana tragedije na našoj željeznici. Izgubljene živote ne može niko vratiti, ali na buduće greške možemo preventivno djelovati kada je u pitanju loš menadžment državnim preduzećima. Ko su uopšte ti “menadžeri” i otkuda im pravo da “privatizuju” državu. Da je ta kompanija (kompanije) zaista privatna, da li bi vlasnici postavili menadžere koji će umjesto da jačaju “core business” (osnovnu djelatnost) i “core” stručnjake u kompaniji koja im je povjerena, umjesto navedenih jačati svoje “core” familijarne odnose i dovoditi poslušnike. Kome to uopšte odgovara osim tim “menadžerima”? Da li to odgovara Vladi ili partiji koja ih je (na žalost) postavila. Svakako ne. Ovi mismanagement (pogrešni menadžment) stilovi ruše sve ono što bilo koja efektivna i efikasna Vlada treba da razvija:

 

  • povećanje profesionalizma
  • povećanje lične odgovornosti i zaposlenosti
  • povećanje životnog standarda kao najširi mogući pojam kvaliteta rada jedne Vlade.

 

Da li možemo i jedan od gore navedenih ciljeva realizovati sa navedenim mismanagement stilovima? Pa, skoro nemoguće, možemo sa sigurnošću tvrditi. I, šta nam je činiti? Profesionalizam ili “privatna” država. Strateška privatizacija kojom će se povećati dugoročna održivost biznisa ili poslušnički mismanagement. Profesionalizam znači pravovremeno, objektivno, stručno, etično. Dakle, potpuno suprotno u odnosu na kašnjenje, sujetu, paušalno, površno, nepotistički. Sa svim ovim poslednjim nema uspjeha!

 

Hajde sada da se malo fokusiramo na liberalnu ekonomiju. Često ili skoro uvijek u Crnoj Gori se nepravilno koristi izraz liberalna ekonomija. Ova “gospođa” se krivi za sve, pa i za lošu “vremensku prognozu”. No, zašto je većina u krivu, tj. zašto se ovaj pojam svjesno ili nesvjesno zloupotrebljava? Liberalna ekonomija podrazumijeva vladavinu prava i tržišnih sloboda po prethodno definisanim pravilima “igre”. Ko je čuvar tih pravila? Jaka država, koja ima minimalan (višak zaposlenosti ruši kvalitet) i efikasan državni aparat kojim se stvara infrastruktura za tržišno takmičenje. Zašto se uporno izbjegava ta činjenica? Nije krizu kod nas donijela liberalna ekonomija, jer je mi nikada nijesmo ni imali. Ako su nam poslušnost i partijska pripadnost iznad osnovnih principa profesionalizma, onda nijesmo ni mogli imati državu kao čuvara pravila “igre”. Stoga ne krivimo liberalnu ekonomiju, krivimo sebe što još uvijek nijesmo dostigli takav nivo profesionalizma koji će stimulisati razvoj preduzetništva. A preduzetništvo se može razvijati na svim nivoima, pa i u državnoj upravi. Ali bez profesionalizma neće biti ni plodnog “tla” za razvoj preduzetništva. Stoga šta nam je činiti- sprovoditi strateške privatizacije (a ne čisto finansijske) koje će voditi povećanju efektivnosti i efikasnosti, uvesti minimalnu i jaku državu umjesto “privatne” države, pa tek onda stručno “kritikovati” liberalnu ekonomiju.

Posted in Uncategorized | Leave a comment

10 crnogorskih zaborava

                                  10 crnogorskih zaborava

 

Umjesto 10 crnogorskih zapovijedi, predlažem 10 crnogorskih zaborava:

 

  1. Voli svog “Vođu” bezuslovno! Zaboravi ako te ikada mučio!
  2. Ono što je On uradio loše, a ti si vidio/la, bezuslovno zaboravi!
  3. Devedestih se loše živjelo i mnogi su počinili zločine. Odmah to zaboravi!
  4. Traži sve što je trenutno nemoguće i nezasluženo. Zaboravi da si sam/a učestvovao/la u uništenju svoje organizacije ili preduzeća.
  5. Zaboravi na ono što vidiš! “Vođa” vidi za tebe.
  6. Zaboravi svoje unutrašnje “ja”!
  7. Zaboravi šta ti kažu đeca! Šta đeca znaju?! Oni mi našli da pričaju o svojim pravima i kako se tamo živi!…
  8. Svi oko nas već odavno imaju auto puteve. Odmah zaboravi na ovo!
  9. Turisti se žale. Turisti su kao đeca, treba da zaborave.
  10. Zaboravi na sve prethodne zaborave!

 

Krenimo redom.

Ako te tvoj Gospodar ili “Vođa” ostavio bez budućnosti, falsifikovao prošlost, nastavlja to isto i u sadašnjosti, zaboravi sve to. Razumi ga, on ima jasan interes zašto to čini.

Možda On “nekada” i učini nešto što ti misliš da je trenutno loše, ali odmah zaboravi na to. On vodi računa na duge staze (za sebe).

Bile su i prošle devedesete. Ne ponovile se!? Ipak, bilo je loše, ili možda i nije za svakoga? Najbolje, zaboravi na sve! Oni koji nijesu imali, većina njih, probudiše se bogati (mada i dalje duhovno i kulturno siromašni) zahvaljujući svome (“legalnom”) trudu. Neki su i preko leševa gazili. Zaboravi sve odmah!

Budi uporan/na i očekuj svoja “prava” kao da decenijama državna ekonomija nije devastirana. Zaboravi na to kao i na svoje učešće u svemu tome.

Vid je dar od Boga. Ali, to ne znači da treba da vjeruješ svojim očima. “Vođa” kaže da je tako i tako treba da bude.

“Ubij” sopstvenu kritiku! Šta će ti to? Zaista?! Ti da kritikuješ?! Nemoj, zaboravi na to.

Jeste da ti živiš za svoju đecu, ali to što su oni počeli da razmišljaju, da se obrazuju, da se globalizuju, demokratizuju, ne daje im pravo da misle da znaju bolje od tebe šta sami žele. Oni da znaju bolje šta im treba?! Oni da planiraju svoju budućnost bolje od tebe i tvojeg “Vođe”?! Odmah im reci da zaborave na svakodnevne aktivnosti “razmišljanja”!

Naš sjever je pun potencijala. To što nije iskorišćen i što nema putnu infrastrukturu kao većina u našem regionu, zaboravi na to. Šta će im auto putevi? Samo neka stave desnicu “preko” srca dok slušaju himnu i odmah će sve da “procvjeta”!

Neko mi reče da ima nekih turista da se žale na našu uslugu! Kao, kažu da nema vode (čuš ovo, pa pune su nam prodavnice flaša uvozne vode), nije čisto, loši putevi…Stop! Pa, zar nijesu zahvalni što su uopšte imali mogućnost da dođu?! Prava đeca, oni ne znaju šta im treba…

Na kraju, propisujem sljedeće: zaborav je najbolji recept za dugotrajno začaureno i bezbrižno jednovlašće koje ponosni “savremeni” Crnogorci i Crnogorke zaslužuju. Ma, zaboravi na sve…

                                                                                                     

dr Nikola Perović, Master in Business Administration, Brandeis University Boston, USA

 

Posted in Uncategorized | Leave a comment